Prodje jedan dan, taman koliko treba da se ohladi glava i da se napise nesto o Smotri.

Ja licno, kao i moji Palancani, bili smo gosti O.I. “Breza”, a sa nama i momci iz O.I. “Kota 797” iz Zvecana.

Posto sam ja u Beogradu zbog studiranja, zajedno sa staresinom Breze, Pedjom, i clanom uprave Misom krenusmo 29. u nabavku opreme za Smotru, svratili u Metro, kupili cetiri igloa, tri duseka na naduvavanje, tende, testere, sekire, kanape i ostalo sta je bilo potrebno

.Zadrzasmo se do kasnih sati u odredskim prostorijama gde smo odvajali opremu koju nosimo, napravismo plan za 30. kada su konacari isli na teren Smotre da podizu logor

.
Sreda pre podne, moja Palancanka Tanja i ja dodjosmo u prostorije Breze, i nastavili na Kosutnjak gde su vec stigli Zvecanci.

Krenusmo u sredjivanje terena za nas logor sto nije nimalo bilo lako.

Rascistili smo teren kada je dosao kamion sa opremom i mi pocesmo sa podizanjem satora. Pao je mrak a nama ostalo jos kapiju da sredimo.

Cetvrtak, i otvaranje Smotre. Mnogi su bili u uniformama, a mnogi i u majica sa simbolima odreda. Mi smo od strane naseg domacina bili zamoljeni da obucemo majice koje su odradjene specijalno zbog Smotre, sto smo mi i uradili.


Nacelnik Smotre je bio Bojan iz France Preserna. Veoma grlat, povikao je komandu “Mirno”, a odmah zatim “Na mestu voljno”. Ni sada ne razumem zasto se izgubilo nesto sto treba da ide izmedju ali nije ni bitno, pogresi covek, mlad, sa priznanjem Izvidjac Orao. Sem ovoga nemam drugih zamerki, drugar iz Coce-a Gajger i mnogo slatka planinka koju prvi put vidim su se pobrinuli da se zastava zaviori na montaznom jarbolu na visini oko 20 m. Neki ljudi iz Saveza izvidjaca Beograda su pozdravili prisutne izvidjace, no, ja ih ne poznajem, te se izvinjavam sto od mene necete saznati ko su oni.

Najavljeno je bilo i da ce neko iz Ministarstva omladine i sporta doci, no, mislim da se niko nije pojavio.

Nakon otvaranja, meni i mojim Palancanima bas bio merak da obucemo uniforme i malo se promajemo kroz teren.


Posle otvaranja, odmor, tamo amo, eto rucka, a nakon toga, ja uhvatim Mikija i Stefu ( moje Palancane ) da idemo u sumu da spremamo drva za vatru. Napravismo mi pagodu a unutar nje piramidu, i bila je super vatra, Zvecanci i Brezini su se odusevili kako je dobra bila.


Nadjosmo mi i umetnika sa gitarom, drugare iz Bijeljine i uz vatru nastavismo druzenje.

Povecerje je bilo u ponoc sto su svi postovali, tako da nije bilo galame niti setkanja od logora do logora.


Drugog maja je poceo takmicarski deo. Ekipe su se takmicile u pravljenju zaklona i brzom podizanju i spustanju satora, brzom paljenju vatre, izradi maketa. Ne mogu svega ni da se setim, ali znam da sam cesto obilazio drugare po drugim logorima, kao i da je u nasem logoru uvek bilo posla, sto kaze narod “za budalu uvek ima posla”.


Treceg maja su ocenjivani logori, a za popodne zakazane sportske aktivnosti, fudbal i odbojka. Kao i sve na Smotri, kao i samo zatvaranje, i sa ovim aktivnostima se kasnilo. Fudbal je bio veoma zanimljiv jer su igrale i zenske ekipe, pa je bilo pravo zadovoljstvo gledati to “krljanje”.


Zbog kasnjenja sa pocetkom aktivnosti, poslednje utakmice su igrane po mrklom mraku uprokos reflektorima koji postoje, jer nacelnik nije mogao da zamoli ljude da ih ukljuce. Na fudbalu smo i te kako navijali za nase curice i momke, pored toga, ja sam se video sa Zokijem iz O.I. Danko Mitrov iz Banja Luke koji je na Smotru dosao sa curicom, i tako smo se videli posle godinu i po dana.

Na Smotri nije bilo nikakvog KZP-a kao sto je pisalo u elaboratu, niti bilo kakvog centralnog okupljanja koji bi naveo odrede da se vise druze sto je veliki minus.

Nacelstvo Smotre je reklo da je, eto, bio organizovan fudbal, i da su se tako odredi zblizavali, mada, po vrlo ruznom navijanju, gde se jednoj ili drugoj strani govore gadosti, ne bi moglo da se kaze da je bilo svrsishodno.

Mi “matorci” smo ipak bili vise za drugacije nacine zblizavanja, nekako vise izvidjacke, kroz sibice i slicno, jer, badminton, fudbal, odbojka mi se i ne cine bas pravim nacinom zblizavanja za izvidjace.

Nakon fudbala poce kisa, i taman kada smo mislili da se nece uskoro zaustaviti, ona stade ( hvala joj ) i omoguci nam da napravimo vatru. Nekako uspesmo da sa pokislim drvetom napravimo vatru, i ponovo pozvasmo drugare iz Bijeljine sa gitarom naravno.

Ubrzo, napravismo odlicno druzenje, sa Bijeljancima dodjose i drugari iz Putnika. Druzenje trajalo, pesme se smenjivale, pozaljubljivase se izvidjaci, ma divota.


Posle nekog vremena, muzika i galama postase sve vece, najvise zahvaljujuci izvidjacima koji su dosli iz drugih logora videvsi dobro druzenje i odlicnu atmosferu u nasem logoru. Nazalost, nakon povecerja, tolika masa ljudi nije mogla da se kontrolise i da se utisa, pa je Breza bila prinudjena da prekine okupljanje i da se razidju oni koji su iz drugih logora. Druzenje je prekinuto kada je bilo najzanimljivije, tako da ispase izvidjaci iz Breze bauci i babaroge jer su to prekinuli, i pokazalo se da je vrlo malo onih koji shvataju sta znaci povecerje i koja je njegova svrha.

Opet kazem, nacelnik i ljudi oko njega su morali neko druzenje da organizuju za ucesnike, jer su te poslednje veceri svi bili zeljni takvog druzenja.

Mi smo ostali skoro do jutra budni, sedeli uz vatru i druzili se, sredjivali utiske. U neko doba su nas posetili dezurni za to vece, uverili se da je sve u redu i nastavili dalje. Medjutim, kada je osvanulo jutro, imali smo sta da vidimo.

Na centralnom jarbolu nije bilo zastave. Saznali smo da je zastava bila skinuta ( tjs. da je neko ukrao ) i da je spakovana u kutiju na kojoj je pisalo da je za nacelnika, i da je napisano da je to zbog toga sto nije bilo KZP-a.

Na 15 m od jarbola je bio logor ne znam kog odreda gde je gorela vatra oko koje je sedelo bar 5 ljudi, a nas logor je bio oko 40 m od jarbola i niko nije primetio da neko skida zastavu uprkos tome sto se sve videlo iako je bila noc.

Svaka cast onima koji su uspeli da izvedu ovu akciju.

Jos par zastava odredskih je u toku noci nestalo iz nekih logora, i znam da je par zavrsilo u Brezi, tjs. da su ujutru dolazili da otkupljuju zastavu, kao i uvek, vrlo zanimljiv deo.

Nedelja, zatvaranje je dosta kasnilo, kako bi se napisale diplome i zahvalnice. Ocigledno takmicarska, na celu sa nacelnikom, nikada nije organizovala nikakvo takmicenje ( da ne kazem mozda NOT ) gde zasigurno nema spavanja dok se ne ocene odradjene discipline. Saznao sam da je nacelnik hteo da se zastava okaci kako bi se ispostovala procedura spustanja zastave, ali spustiti onoliki jarbol da bi se okacila zastava i ponovo podici jarbol, da bi se na kraju svega spustila zastava bila je nemoguca misija jer je zahtevala mnogo vremena i ljudi. Najvise priznanja je dobio O.I. Ratko Vujovic Coce. I tako, zatvori se Smotra, a nacelnik, po ko zna koji put svojim arogantnim glasom naredjuje da niko ne sme da napusti teren dok se njemu ne javi da on licno pregleda sta je i kako ostavljeno, a kada smo mi napustali nas teren, na poziv nacelnika, on odgovori da je vec otisao i da trazimo nekoga drugog da nam pregleda teren ( kao kada detetu proveravate da li je dobro obrisalo guzu ). On, koji je mnogo mladji, i po godinama i po izvidjackom znanju, od onih koji su vodili logore se bas ponasao kako sam naveo u zagradama. No, dobro, utovarismo opremu, pozdravili se sa drugarima, razduzili zaplenjeno i napustismo teren.

Primetno je bilo da su ceo posao odradili Boki iz Preserna ( nacelnik ) i Aca iz Mihajlovca v.d. generalnog sekretara Saveza izvidjaca Beograda, pa se ne mogu napadati sto nije mozda sve profunkcionisalo, ali, po mom misljenju nije sramota traziti pomoc.

Na Smotri sam se dosta druzio najpre sa Zvecancima, logicno jer smo bili u istom logoru, veliki pozdrav za te super momke, zatim standardno sa drugarima iz Kolubarca iz Lazarevca (hvala Pestercu, Vanji, Peri, Dekiju i ostalima za strpljenje prilikom rasciscavanja terena i nabavke drva), zatim Makedoncima, najvise sa Martinom Djucijem, super momak, onda sa Gajgerom, Saletom i celom tom muskom ekipom Coce-a. Hvala Ivani za liz, zatim Anji, Tijani i celoj toj zenskoj ekipici iz Coce-a, Ceci iz Putnika, komplet Bijeljini, Mihajlovcu, drugarima iz Matije Bana, ma svima, na nezaboravnom druzenju...

Pokusao sam da prenesem delic atmosfere sa Smotre, ala sam se raspisao, bolje je da ne idem uskoro na neki Tabor.
Do sledece akcije...
Z_D_R_A_V_O!!!